MOJA RAZMIŠLJANJA
Noćas neću spavati...ne...nema šanse..... . Jutros sam prespavala pola jutra, niti mi se ne spava a ujutro moram biti na nogama u 5 i 30. Opet ću prespavati....zato mi je bolje uopće ne spavati.
Pisat ću blog.....ali ne znam što da pišem. Što mogu napisati , kakve stavove mogu ode iznijeti kad ni sama ne znam kud me nosi ovaj život. Znam da ništa ne znam....nemam pojma o ničemu, ni što mi se događa ni zašto. Imam u glavi neke slike kako bi trebalo biti ali to mi se u ovom trenutku čini kao jedna velika Iluzija. Pišem Iluzija velikim slovom jer ta riječ to zaslužuje....bar u mom životu. Osjećam se kao da sa strane gledam tuđe živote....i moj život kako prolazi....bez mene. Vlakovi su krenuli ali su toliko brzi da se jednostavno ne mogu ukrcati u niti jedan vagon. Jedini vagon u kojem sam domaća je Mašta i Iluzija. Mašta uistinu može svašta........kako je divan taj život koji ja zamišljam. Ali ni traga od njega u stvarnosti. Zapravo ima jedan trag....a to je tuga. To je ono što ostaje....i neke lijepe uspomene iz prošlosti. Sad kao da sam drugi čovjek, kao da se neka druga duša nastanila u mom tijelu, ili netko s daljinskim upravljačem upravlja mojim životom. Možda ja to dopuštam, možda sam imala previše povjerenja u druge pa sam im dala cijelu sebe.....pa sad ništa meni nije ostalo. Danas je prvi dan da sam pustila suze...i to nakratko. Jednostavno nikakva emocija ne izlazi iz mene, sva sam začahurena, stojim na mjestu i ne mičem se, bojim se učiniti korak od straha da ne pogriješim. Strah je ubojica duše.....kako kaže Ghandi. Istina..........moju dušu je ubio, moju razigranost, moju radost, moju hrabrost....ono dijete u meni koje zna biti sretno bez nekog posebnog razloga. Danas svi tražimo neke vanjske razloge da budemo sretni, od nas se očekuje da ispunimo to i to, da odradimo ono što društvo traži od nas. I to društvo određuje koliko smo uspješni ili ne. Koliko je to realno? Sve me to dovodi u neko stanje prikrivene pasivnosti, mlakosti. Jedan svećenik je pisao o mlakosti iliti duševnoj lijenosti. Kaže da je to nezreli način prosvjeda jedne osobe protiv načina života kojim mora živjeti. Mlakost dovodi do osjećaja krivnje, krivnja dovodi do tjeskobe, tjeskoba do osjećaja manje vrijednosti i taj osjećaj ne dopušta čovjeku da se aktivnije uključi u rješavanje svojih životnih problema što opet dovodi do pasivnosti i mlakosti. I tako to postane začarani krug koji dovodi do psihičke neravnoteže iz koje nastaje neka duševna bolest. Da....priznajem.....i ja sam upala u taj začarani krug......previše sam dobrih stvari očekivala od ljudi, od života, i moje me razočarenje naoružalo obrambenim mehanizmom koji mi samo šteti. I što sada? Kako sada dalje da idem, kako da svemu okrenem leđa i budem pobjednik bez medalje? Odakle da počnem....mlada sam......još ima vremena da izgradim svoj život...da budem sretna i zadovoljna..........ali ne znam koji to prvi korak moram učiniti.
Noć je duga....razmislit ću noćas.....možda mi nešto padne na pamet....neka briljantna ideja. Možda se lampica upali iznad glave i možda ću tada znati ono sve što dosada nisam znala. Možda ću napokon naučiti da te povrijediti može samo onaj kome to dopustiš; možda ću napokon naučiti da ja sama znam što je najbolje za mene.....negdje u meni postoji odgovor za sve...; možda ću napokon shvatiti da mogu sve.....da sam jača od svakog straha; možda ću naučiti pronaći sreću i u čekanju, strpljivosti.....možda ću naučiti ne čekati sreću, ne čekati da mi sunce svane....nego jednostavno živjeti.....
Danas sam luda.......
Ah koja vijest - ja se zaljubila, ali uzalud. Totalno me čovjek ignorira, niti na poruke odgovara. Dakle, ovo je još jedna slavna apstraktno-nesretna ljubav. Neki ljudi jednostavno nemaju sreće, kako u ljubavi tako i u životu općenito. Imam osjećaj da mi ništa ne ide. Ja bi volila da sam hrabra, da idem naprijed unatoć svemu, ali kako dalje s optimizmom kad se loše osjećam?
Koja je tajna uspješnih ljudi? Kako nekim ljudima sve ide od ruke i uvijek imaju spreman osmijeh na licu?
Kažu da nakon kiše dolazi sunce, e pa ja se nadam da će i meni jednom svanuti.
Danas sam baš nekako tužna i tjeskobna, i ispiti me živciraju, sve me živcira.....loše sam. I ne da mi se o tome pričati s kvazi prijateljicama jer im vidim osmijeh na licu kad pričam o svojim problemima. <>To je tako tužno, ali jednostavno je urođeno u svim ljudima. To nekakvo natjecanje, ko je bolji, ljepši, uspješniji......ma grozno. Sigurno postoje dobri ljudi, samo su rijetki i teško ih je pronaći jer nitko nikom ne vjeruje, svatko ima neku svoju životnu filozofiju. Najradije bi se makla od svih ali nemoguće je biti sam, čovjek je društveno biće. Puno mi je realnija ona stara poslovica koja kaže čovjek je čovjeku vuk. Što si ti prema ljudima bolji, to su oni gori prema tebi i iskorištavaju tvoju dobrotu. Možda sam ja preosjetljiva, ne bi me trebale živcirati takve stvari. Ja ne mogu promjeniti ljude i njihovo ponašanje ali mogu promjeniti svoju reakciju na njih. Ali to je tako teško........ništa....odoh ja sada.............čeka me druženje i moram odglumiti da sam dobre volje.........jednostavno više ne dam gušta ljudima oko sebe da se naslađuju tuđim problemima...
Jer ljudi su pokvarena rasa, prljava i zla, i tko ljude sluša, taj uvijek nastrada!!!!!!
Nije me dugo bilo!!!
A tako to bude kad je ljeto dugo i toplo. I kad ti se ništa neda raditi!!! Sad me ponovo čekaju ispiti i muka!!!
A baš mi je bilo lijepo ovo ljeto. Nikako se sad ne mogu priviknuti da moram učiti. Ajme!!!!!
I još sam se zaljubila!!!! Da......al on to još ne zna!!! hahahaha!!!! Prestara sam za ovakve pubertetske i platonske ljubavi. Ma ja sam danas malo zbunjena pa će i ovaj post biti zbrda-zdola. Nemam baš neke inspiracije da nešto pametno napišem.
Ma glavno da napišem nešto, da ne mislite da sam u zemlju propala. Ako uopće neko čita ovaj blog!!!!
Dakle, zaljubila sam se.........i mislim se da li mu reći ili ne. Malo je nezgodna situacija jer smo za sad stvorili neki prijateljski odnos i ne želim to pokvariti. Ima li ko savjet???? Dobro bi mi došao!
U što se mi uopće zaljubljujemo?? Koji je to faktor presudan da netko postane objekt tvog obožavanja??? Zašto baš pored dotične osobe srce lupa 100 na sat???? Možda je to samo prevara prirode s ciljem razmnožavanja i reprodukcije čovječanstva. Možda smo toliko površni da padamo na fizički izgled i seksualnu privlačnost. A možda je to čista i iskrena ljubav, sudbina. Nitko nije stvoren da bude sam, možda uistinu postoje srodne duše. Ili je to samo iluzija romantike, jer svjedoci smo danas tisuće propalih veza i brakova. Neznam, uistinu ne znam, znam samo to da je to najbolji osjećaj u životu.
Kad moral iznevjeri......
A svi se blogeri raspisali o Sanaderovoj ostavci. Ko zna zašto je čovjek otišao.....ma koji razlog bio, ima apsolutno pravo na to. Al eto....mislim da je mogao barem objasniti razloge svoje ostavke. Ma znate šta....briga me, imam i previše svojih problema da bi s time razbijala glavu. Nek ide ako mu se ide. I meni ponekad dođe da odem, da pobjegnem od svega, dat ću ostavku ovom ludom životnom ritmu. Pravila i pravila.....sve mora ići po nekom uvriježenom društvenom stajalištu. I ako se ne držiš toga...nisi uspješan......građanin si drugog reda.
Našla ja neki dan staru Gloriu i okrenem zadnju stranicu.....Magda Weltrusky odgovara na pisma čitateljica. Žena od 38 godina piše očajničko pismo. Razvela se od muža s kojim je dobila sina. Taj bivši muž nije vidio sina više od 7 godina niti plaća alimentaciju. Njen privatni život već odavno ne postoji iako izgleda solidno. Dugo je radila na jednom fakultetu i bila je pred doktoratom ali njezin mentor je želio da mu bude ljubavnica na što nije pristala. Posljedica toga je premještaj na neodgovarajuće radno mjesto, daleko manja plaća, uništena karijera. Jednom riječju
život joj je katastrofa. Magda Weltrusky joj odgovara: "Hemingwey je o moralu rekao kako o njemu zna samo toliko da je moralno ono poslije čega se osjećamo dobro, a nemoralno ono poslije čega se osjećamo loše. Vi ste bili moralni pa se osjećate loše. Stoga, pruži li vam se ponovo ista prilika, iskoristite je. Možda vam ona pomogne jer vas je moral iznevjerio."
Moja reakcija je bila katastrofalna. Magda joj je doslovno savjetovala da je ok gradit karijeru preko kreveta. S druge strane, toj očajnoj ženi je učinjena nepravda....isto zbog "kreveta". I tko je sad tu lud a tko pametan????
Jel moguće da danas vrijedi ono pravilo : ako želiš uspjet u životu, ubij svoju savjest ?!
Ako je tako, onda smo mi ljudi danas skrenuli.....skrenuli totalno......danas više ništa nije sveto.
4 ZAPOVIJEDI ZA SREĆU ( MANDINO "IZBOR")
JA ODABIREM BOLJI NAČIN ŽIVLJENJA!
Odsada ću se svakog jutra probuditi, pasti na koljena i zahvaliti Bogu za taj dar koji samo On može podariti.....za novi dan. To je moja najdragocjenija imovina. Ovog ću dana pokazati svoju zahvalnost u svemu što činim. Hvala ti Bože za ove nove sate. Trebao mi je ovaj dan kako bi dokazala da Tvoja vjera u moje sposobnosti nije pogrešna.
JA ODABIREM BOLJI NAČIN ŽIVLJENJA!
Odsada više na tragam za srećom. Kako sam samo bila slijepa. Sada znam da se sreća ne skriva u toj novoj kući, u tome novom poslu, u tomu novom prijatelju, i da ona nikad nije na prodaju.Kad ne mogu u samoj sebi pronaći zadovoljstvo, beskorisno ga je tražiti negdje drugdje. Kad god ovisim o tome da mi stvari izvan mene samo imaju pružiti radost, osuđena sam na razočaranje. Sreća nema nikakve veze sa dobivanjem. Ona se sastoji u tome da budem zadovoljna onim što već imam i onim čega nemam. Malo je toga potrebno mudrom čovjeku da bude sretan, dok budalu neće zadovoljiti nikakve količine materijalnog bogatsva.
JA ODABIREM BOLJI NAČIN ŽIVLJENJA!
Odsada ću svaki zadatak koji se nađe preda mnom, bez obzira na to koliko bio običan, težak, dosadan...obaviti najbolje što mogu. Kao da mi o tome ovisi ulazak u raj. Sada znam koja je najsigurnija tajna uspjeha ikada otkrivena čovjeku. Sada znam da ako uvijek radim i više nego što se od mene traži, nema mi druge već dugačkim koracima krećem prema boljoj i sve boljoj karijeri. Sve što moram učiniti jest baciti se na svoj posao sa zanosom, poduzetno i s ljubavlju i s mojih će nogu spasti svi okovi.
JA ODABIREM BOLJI NAČIN ŽIVLJENJA!
Odsada ću se izlagati svakoj opasnosti i prigrliti svaku mogućnost koja bi mogla omogućiti bolji život za mene i za moju obitelj. Bolje je biti u pokretu čak i ako se energija rasipa nego zauvijek pokopana u sjenovitoj parceli. Poslije ću se prezirati budem li se osvrnula na svoj život unatrag i shvatila da sam imala i dara i sposobnosti uraditi mnogo toga velikog, no nisam smogla snage pokušati. Znam što sve mogu učiniti i znam kako sam malo učinila. No još nije prekasno za mene. Još uvijek mogu oblikovati budućnost uspjeha i zadovoljstva. Mogu stvarati velika čuda i sada znam da se moja postignuća nikad neće uzdignuti više od same moje vjere u sebe. Imam novu vjeru. Načinjena sam na sliku i priliku Božju. Nisam stvorena za promašaje.
PORAZ?? MOGUĆE. ODUSTAJANJE?? NIKAD VIŠE!!
P.S. Ovaj tekst je u origunalu puno duži al ja sam ga malo skratila i izdvojila najbitnije
OPET JA SA SVOJIM KRITIKAMA NA TUĐU LICEMJERNOST
Udaljit se od ljudi koji te umaraju svojim lažima.....to bi bio najbolji recept. Al kad si s nekim stalno na faksu, kad s nekim živiš....to je malo teže. Moja cimerica je danas došla doma s ispita, sva sretna, sva ushićena, samo ih je troje položilo a ona je tako dobro uradila ispit da je jedina bila oslobođena usmenog. Profesor ju je pred svima pohvalio da je ovo daleko najbolje urađeni test u njegovoj akademskoj karijeri. Zamalo sam joj povjerovala, majstorski je odglumila svoju ushićenost. Ali u meni je bio mali crv sumnje pa sam otišla na internet...i gle čuda!!! Nije ni pismeni prošla. I gle još jednog čuda.....nije položila ni ispit od prošlog tjedna kad je u svom stilu odglumila kako je "još jednom" bila najbolja na ispitu. Ali vi jednostavno morate vidjeti tu njenu glumu....to je nešto nevjerojatno, kao da je završila dramsku akademiju. I ne samo da je meni lagala nego i svojima.Uistinu mi nije jasno čemu ta laž. To je toliko nepotrebno jer cura uredno daje godinu za godinom.....zaista mi nije jasno čemu sve to. Svi studenti padaju i prolaze ispite, to je sasvim normalan dio studiranja. Laž da je prošla mogu još nekako i shvatiti, al ta gluma da je najbolja, da je profesori hvale..........pa čemu to???????Kome se ona dokazuje...ne znam....al znam da u konačnici samu sebe laže.
Tko će više znati što se krije u ljudskim dušama? Možda smo svi opterećeni nebitnim stvarima pa otuda dolaze i frustracije. Možda bi je trebala shvatiti jer znam da je imala težak život....zapravo ne znam.....možda mi je i to lagala.
Ako je danas izvela takvu lažnu predstavu, možda je i sve dosada šta mi je ispričala samo lažna predstava za publiku.
Iskreno, osjećam se jako loše što ovo pišem, jer provodeći dane s njom, nekako mi je postala draga. Milijun puta sam otišla danas na internet s nadom da sam nešto pogrešno pročitala, da sam krivo shvatila.....ali nažalost nisam. Nema je nigdje na popisu. Ne znam što bi rekla, jako sam razočarana, stvarno sam imala dobro mišljenje o njoj a sad....više ne znam što da mislim.
Trenutno samo razmišljam o tome da se odselim od nje, to je jedino rješenje. Žao mi je što je tako....ali tako je!
a šta ćeš???
aaaa jebiga i sve!!! Danas ću malo psovati i biti prosta, ne da mi se više trošit dragocjeno vrijeme na komentiranje glupih budala koje hodaju ovim svijetom. Ko zna, možda sam i ja i ja jedna od njih pa svoje frustracije iskaljavam na ovom jebenom blogu koji izgleda niko ne čita. Neka, zaboli me neka stvar, bitno da ja izbacim iz sebe sve!!!!
Ma zaboli me neka stvar više za sve, apsolutno sve, jebe mi se živo!!!!!!
Nek svako živi kako hoće, ja sam uvjerena da se sve u životu vraća tako da tuđe ponašanje nije moj problem. Ono oko čega bi se ja trebala brinuti sam fucking JAAAAAA!!!!!!!!! E tu je i problem.
Na svakom koraku svi mi govore brini se samo za sebe a meni se to nekako čini sebično i egoistično. Pa nisam jedina na ovom svijetu i ne vrti se sve oko mene, zar ne??? Kako da mislim samo na sebe?? Kako???
Da sam ikad u životu sebi bila na prvom mjestu sve bi danas bilo drukčije. Izgleda da ja živim u nekoj imaginarnoj ideologiji a ideologija je najveći neprijatelj istine. Zato mi i je teško u životu, jer sam zaglibila u nešto šta ne postoji. Moj je život čista utopija!!!!!!!
Kad bi se suočila sa istinom možda me ne bi sve tako živciralo. Moram priznati da u zadnje vrijeme puno radim na sebi, pokušavam prihvatiti ono što ne mogu mijenjati i promijeniti ono što mogu. Samo...... prokleta navika je uvijek tu. Kako je teško promijeniti naviku, kad si na nešto naučen, kad je nešto sraslo s tobom. Kad budem imala djecu....učit ću ih samo realnosti al se bojim da će onda izrasti u loše ljude. Ma ko će više znati šta je dobro a šta loše??? Evo, čitam Bibliju, sve su to velike mudrosti al aj ih ti primjeni u životu. Meni se osobno to, u ovom današnjem svijetu čini preteško.
Gluma u stvarnom životu
To bi otprilike izgledalo ovako: iza leđa govore svašta o dotičnoj osobi a onda se prema toj istoj osobi ponašaju kao da je najdivnije stvorenje na svijetu. Upravo sam bila svjedok jednog takvog događaja. Momak se gotovo nije ni 20cm odmakao od nas a ona ga je već počela ogovarati da je pičkica. Da naravno, s njim je pričala na uobičajeni licemjerni i ulizivački način. Mene to tako živcira, toliko da mi je pozlilo. Ne znam zašto sam tako osjetljiva na tuđu nepravdu, al šta da radim kad me to živcira? Pa zar svaki slobodan trenutak moram provesti u društvu gdje se konstantno ogovara drugoga?I to najčešće ogovaraju ljudi koji sebi umišljaju da su najpametniji. To su uglavnom i ljudi koji stalno nešto glumataju, da su veliki, moćni, najbolji, zapravo su toliko osjetljivi na svoju veličinu da ne vide dalje od svog nosa. Ide mi to tako na živce!!! I onda se meni koja nikad nisan takva desi baš to da mi takvi ljudi stjecajem okolnosti uđu u život!!! Užas!!!!!!!
LJUDSKA TAŠTINA
Osjetljivost na vlastitu veličinu dolazi do izražaja samo u slučaju kad je zamišljeni integritet neke osobe ispod vrijednosti ostvarenog, te ga u biti niti nema!!!!!
To je jedina prava istina!!!! Svi oni koji se silno žele prikazati kao savršeni, to obično nisu, ili imaju neke komplekse.
Čim netko stalno i uporno istiće neke stvari u svom životu, to je pouzdan znak da tu nešto ne valja. Imala sam prijateljicu koja je stalno pričala o svojoj savršenoj obitelji. Njeni roditelji se savršeno slažu, obiteljska klima je toliko pozitivna da jednostavno nema bolje obitelji od njene, bar je ona tako govorila. Prava istina je pak da joj se roditelji toliko dobro slažu da uopće ne spavaju u istoj sobi, hahaha. Sljedeće što je stalno govorila da je ružno psovati, da su je njeni roditelji odgojili da bude pristojna, dobra curica, da ide na misu svake nedjelje...itd. A onda se ja jednom slučajno nađem pred vratima njihove prekrasne obiteljske kućice u cvijeću i spremam se da pozvonim.... a iz njihove kuće čuju se sljedeće riječi: PEDERU GLUPI, KRETENU, JE......M TI MATER...i sl. Toliko o njenoj pristojnoj i savršenoj obitelji koju stalno diže u nebesa kao savršeno moralnu i pristojnu.
Druga moja kvaziprijateljica isticala je o sebi neke druge stvari. Ona je silno pametna, to je nasljedila od svojih
roditelja koju su nadprosječno inteligentni kao i njena cijela uža i šira obitelj. Ona brzo pamti, ona ne mora provesti sate za knjigom da položi ispit jer ona je jednostavno prirodno nadarena. Na prijavnici za faks uredno piše da su joj roditelji dipl. inžinjeri, hahahahaha. Kažem hahahahah, jer je prava istina da su joj roditelji odustali od fakulteta i
očigledno su svoje frustracije radi toga prenijeli na svoju djecu pa se danas oni prikazuju kao SIROTI MALI PAMETNJAKOVIĆI!!!!!
Treći slučaj: moja današnja cimerica. Ona je toliko savršena da to nadilazi sve što sam dosad navela. Sa svakog ispita dođe s pričom da je profesori hvale već za vrijeme pisanja ispita, da joj komplimentiraju kao da su sigurni da je ona jedina od svih koja nešto uči. Zadnja priča je bila da joj je jedan profesor dao da prepisuje jer je ona jedina nešto pisala na papir od cijele dvorane studenata. "Pa šta ti studenti rade kad ništa ne uče????" kaže ona meni aludirajući kako je ona jedina savjestan i predan student. Pa mi pokazuje svoje knjige od 300 strana i govori svima kako uči po cijele noći jer po danu radi. A znaju svi da se na tom fakultetu sve uči iz skripta, a znam i ja koliko uči odnosno ne uči, ipak živim s njom. Svi ispiti su joj samo pismeni ili samo usmeni, al njena priča je da ima i pismeni i usmeni, jadna, kako će samo ona to izdržati? I šef na poslu je jako poštuje i cijeni po njenoj priči, al ono što sam ja vidjela i čula ne zvuči mi baš kao neko poštovanje. "Daj mala prošeći ispred mene da te malo gledam odozada, da vidim te tvoje seksi noge" rekao joj je ispred mene. To je poštivanje???? Po meni to je seksualno uznemiravanje al nekima je samo seks i dobar izgled prilika da nešto postignu u životu. Zato se i na posao redovito nose dekoltei iz kojih sve ispada. I upravo tako radi i moja divna, samosvjesna, samostalna, pametna, moralna cimerica. Ma ko je njoj ravan??? Nedavno mi je savjetovala da se prebacim na višu školu jer sam malo zapela sa ispitima i da mi se ne isplati ponavljati godinu. To ne bi bilo toliko strašno da ona prije tri godine nije odustala upravo od fakulteta koji ja sad studiram!
Dragi moji ljudovi koji tragate za istinom, i koji živite istinu, i koji ste pošteni i radite naporno, koji imate morala,
koji živite ono što jeste i ne pretvarate se da ste nešto drugo......pa zar ovo jednostavno nije prestrašno??? Gdje je nestao čovjek?? Danas postoje samo maske, prikaze, svi lažu, svi se pretvaraju, svi nešto glume!!! Ljudska taština i ponos ubili su čovjeka u nama.
